EVO KOLIKO JE NEVINIH U ZATVORU. POGRIJEŠILA POLICIJA, MEDIJI I SUD

ŠTETA JE NENADOKNADIVA. OVO SE DOGAĐA OKO NAS U CIJELOM SVIJETU. SVE PO ZAKONU, OVO SE DOGAĐA SVUDA PA I U HRVATSKOJ. DA SU SUCI PROVELI JEDAN DAN U ZATVORU VODILI BI RAČUNA DA LI ŠALJU KRIVE ILI NEDUŽNE U PAKAO. ALI KARMA KURVA JE.

 Anthony Graves je osuđen na smrt i 18 godina je čekao izvršenje kazne u zatvoru u Huntsvilleu u Teksasu. Ta američka savezna država drži rekord po najvećem broju izvršenja smrtnih kazni: ukupno je u ime “pravde” i države ubijeno je 1270 osoba, a 280 osoba trenutno čeka u zatvoru na pogubljenje. Graves je nakon 18 godina čekanja na pogubljenje pušten na slobodu kao nevin čovjek i nije prvi kod kojeg se pokazalo da je krivo osuđen. On je već 138. osuđenik na smrt koji je uspio dokazati svoju nevinost. Oslobođen je tek nakon 18 godina zatvora, a umalo su ga i smaknuli. “Teško je uopće i objasniti nekome što znači provesti 18 godina iza rešetaka, većinu toga u samici bez prozora i cijelo vrijeme znati da si nevin, a da ipak čekati na pogubljenje. Bio sam beskonačno naivan.” – izjavio je.

Graves na početku nije mogao vjerovati što mu se dešava i što mu čine i policija, državno odvjetništvo i sud. Uopće, već i optužba da je ubio čitavu jednu obitelj i onda još zapalio njihovu kuću mu je bila toliko strana da je od početka potpuno surađivao u istrazi. A kad je shvatio kako policija zapravo njega optužuje za taj užasan zločin, doživio je šok. Sud ga je osudio na smrtnu kaznu i sve se pretvorilo u, kako je rekao, “pravi pakao” za čitavu njegovu obitelj: “Nitko nije znao kako da se odnosi prema svemu tome, pogotovo ne moja majka. Njen vlastiti sin u ćeliji osuđenika na smrt!” A i inače ljudi nisu baš bili prijazni prema njemu. Anthony Graves je čovjek kojeg je ubojica Robert Earl Carter prokazao kao pomagaća i ubojicu šestero ljudi u okrugu Burleson, iako nije bilo nikakvih materijalnih dokaza za to. Graves je dobio šansu tek kada je tužitelj odlučio priznati da je Carter u iskazu naveo da je sam ubio te ljude. Carter je pogubljen 2000. godine, a Graves je pušten iz zatvora šest godina kasnije sa 1,4 milijuna dolara odštete za 18 godina života.

SVE IZGLEDA JASNO. UHIĆEN JE POČINITELJ, MEDIJI SU RAZGLASILI DA JE MONSTRUM, SUD GA OSUDIO. NO PROPUSTI TIJEKOM ISTRAGE NAKNADNO SU OTKRILI DA JE STRADAO NEDUŽAN ČOVJEK. DNK I SVI RAZUMNI ALIBIJI UKAZUJU DA JE NEDUŽNOG PO ZAKONU POGUBILO.

Teksaški student Timothy Cole osuđen je na 25 godina zatvora zbog silovanja studentice Michele Mallin 1985. godine. Napadač je po iskazu žrtve bio pušač, a Cole je bolovao od astme i nikad nije zapalio cigaretu. No, ona ga je ipak prepoznala na temelju fotografije i to je bio jedini dokaz da je on to učinio. Coleov cimer u zatvoru Jerry Wayne Johnson priznao je 1995. godine da je on silovatelj, ali to nije pomoglo. Čak je i DNK analiza naknadno pokazala da je silovatelj bio Johnson. No, Cole je preminuo u zatvoru zbog komplikacija s astmom.

Damien Echols, Jason Baldwin i Jessie Misskelley gotovo su 20 godina odležali u zatvoru zbog ubojstva trojice dječaka 1993. godine u zapadnom Memphisu. Iako nije bilo materijalnih dokaza, optuženi su kao štovatelji Sotone, i to zbog iznenadnog priznanja Misskelleyja. Tek 2011. godine oslobođeni su optužbi, kad je Misskelley promijenio iskaz te je DNK analizom utvrđeno da tragovi na mjestu zločina ne mogu pripadati spomenutoj trojici. Umorstvo je do danas ostalo nerazriješeno.

Sud je odlučio bez ijednog materijalnog dokaza i da je Darryl Hunt 1984. godine silovao i ubio Deborah Sykes u Winstonu u Sjevernoj Karolini. Zbog lažnog svjedočenja, proveo je u zatvoru 19 godina. Nije mu pomogla ni DNK analiza iz 1994. godine kojom je utvrđeno da nije ostavio tragove na mjestu ubojstva. Izašao je tek nakon priznanja Willarda E. Browna 2003. godine da je počinitelj.

Gary Gauger je odležao tri godine zbog ubojstva roditelja koje nije počinio. Spavao je na imanju na kojemu su ubijeni i nitko nije povjerovao u tu priču. Priznanje je potpisao nakon 21 sata ispitivanja u policiji, te je osuđen na smrt. Dvije godine nakon osude federalni su policajci otkrili snimku nadzorne kamere na kojoj se jedna banda motociklista hvali ubojstvom. Oslobođen je 1996. godine.

James Woodward je 1981. godine osuđen za ubojstvo svoje djevojke na temelju “dokaza” da je bio posljednja osoba koja je bila s njom prije nego je preminula. No, sudski spisi su pokazali da su na mjestu ubojstva bila još dvojica muškaraca nakon njega, iako ti dokazi nikada nisu pokazani obrani. Woodward je tijekom 27 godina koje je proveo u zatvoru neprestano molio tužiteljstvo za pomoć, no to mu nije pomagalo sve do 2007. godine. Tada je ponovljeni DNK test pokazao da nije kriv.

1976. Randall Dale Adams osuđen je zbog ubojstva policajca Roberta Wooda. Dan prije ubojstva je stopirao i stao mu je 16-godišnji David Ray Harris, koji je ubio policajca. Naime, Harrisa su zaustavili policajac i njegova partnerica, a on je ispalio pet hitaca u Wooda i pobjegao kući u Teksas. Kada je ispitan, rekao je da je Adams pucao, a da je on samo vozio automobil. Adams je zbog toga osuđen na smrt, a izbjegao ju je zbog proceduralnih razloga. Tek 1989. godine, kad je objavljen dokumentarac Tanka plava linija i kad je prikupljeno još dokaza koji su mu išli u prilog, Adams je pušten iz zatvora.

Zbog ubojstva Ricarda Fernandeza ispred noćnog kluba 1989. godine u Chicagu, Juan Johnson proveo je u zatvoru polovinu života tvrdeći da je nevin. Osuđen je kao 19-godišnjak temeljem lažnih iskaza svjedoka, za koje se utvrdilo da su iskaze dali pod prisilom detektiva Raynalda Guevare. Kada je dnk dokazano da nema veze sa zločinom nego netko drugi pušten je 2004. godine. Dobio je najveću odštetu u povijesti tog grada – 21 milijun dolara.

Nakon 27 godina, 2010., Michael Anthony Green napustio je zatvorsku ćeliju kao slobodan čovjek. Green je uhićen 1983. godine zbog silovanja žene koja je oteta i ostavljena u ukradenom automobilu. Green je bio kradljivac automobila i uhićen je nedaleko od mjesta na kojemu se dogodio zločin. Jedva da je odgovarao opisu napadača – bio je samo mlad, crn i muškarac. Žrtva ga čak nije prepoznala kao napadača kad ga je prvi put vidjela u policiji, no nakon tjedan dana se predomislila. Materijalnih dokaza nije bilo, no porota ga je osudila na 75 godina zatvora. Nakon puno godina tužitelji su ponovno otvorili slučaj i DNK analizom otkrili da on nije silovatelj.

Craig Coley je nedužan proveo 39 godina u zatvoru zbog optužbe da je ubio ženu i njeno djete. Kalifornijski grad Simi Valley, 60-ak kilometara udaljen od Los Angelesa, nagodio se da Coleyju isplati 21 milijun dolara za gotovo četiri desetljeća nezakonitog zatvaranja zbog ubojstva Rhonde Wicht i njenog 4-godišnjeg sina Donalda iz 1978. godine, javlja CNN. Rhonda i njen sin pronađeni su zadavljeni 11. 11. 1978., a 24-godišnja majka pritom je bila i silovana. Susjedi su policiji rekli kako su ih u 5:30 izjutra probudili zvukovi komešanja, a jedan je susjed izjavio kako je kroz prozor vidio Coleyjev kamionet. Coley je bio 31-godišnji voditelj restorana i sin umirovljenog policajca iz Los Angelesa, a u vrijeme ubojstva prekidao je intimnu vezu s Rhondom Wicht. Coley je policiji rekao kako je s društvom bio u restoranu do 4:30, te kako je prijatelja odvezao kući oko 4:45 i potom otišao. Tijekom pretrage njegova doma policija je pronašla Donaldovu majicu i krvavi ručnik, za kojeg je vjerovalo da je korišten u ubojstvima. Coley je optužen za ubojstva prvog stupnja, a tužitelji su najavili da će zatražiti smrtnu kaznu. Policajci su na suđenju svjedočili kako u Rhondinu domu nije bilo znakova nasilnog ulaska te kako je ključ vanjskih vrata pronađen na podu njena stana. Liječnik je porotnicima rekao da je Coley imao više ozljeda na tijelu, uključujući i ogrebotinu na penisu. Coley je negirao da je počinio zločin i u tome ostao dosljedan 40 godina.

Njegovi suradnici poduprli su njegov iskaz da je gotovo do jutra bio u restoranu, a njegovi su branitelji osporili karakterizaciju njegovih ozljeda. Godinama kasnije policijski detektiv Michael Bender pregledao je Coleyjev spis i uvjerio se u njegovu nevinost. U svojoj molbi za pomilovanjem iz 2013. godine Bender je napisao kako je drugi policijski detektiv vjerojatno uništio dokaze koji su išli Coleyju u prilog. ”Nije bilo nikoga tko bi se borio za Coleyja, pa sam ja nastavio borbu. Bila je to ispravna stvar.”, rekao je Bender prošle godine za CNN. Kutije s dokazima, za koje se mislilo da su uništene, ipak su pronađene u skladištu, a tvrtku koja je testirala Coleyjev biološki uzorak kupila je privatna kompanija i zadržala sve uzorke. Plahta na kojoj je pronađeno Rhondino tijelo nije sadržavala Coleyjev DNK, ali je sadržavala spermu i pljuvačku neidentificiranog muškarca. Ni Donaldova majica nije sadržavala Coleyjev DNK. Tijekom nove istrage policija je posjetila zgradu u kojoj su živjeli susjedi i ustanovila kako bi bilo teško razaznati bilo kakve detalje o vozilu te nemoguće identificirati osobu u vozilu. Kad je guverner Jerry  Brown i službeno oslobodio Coleyja, bez ikakve je zadrške rekao: ”Odobravam pomilovanje zato što gospodin Coley nije počinio ove zločine.”  Brown je pomilovao Coleyja 22. 11. 2017., a potom je Viši sud okruga Ventura ne samo oslobodio Coleyja optužbi, nego ga i proglasio nevinim. Slučaj se nikad nije riješio.

Richard Phillips koji je proveo 45 godina u zatvoru prije nego što je proglašen nevinim za ubojstvo, dobit će 1,5 milijuna dolara odštete zbog sudske greške, objavile su vlasti američke savezne države Michigan. Osuđen je na doživotni zatvor 1972. godine za ubojstvo. Sud ga je osudio zbog svjedočenja koje se pokazalo kao lažno. Phillips je oslobođen 2018. godine nakon intervencije programa Sveučilišta u Michigenu koji se bavi ispravljanjem sudskih grešaka. Sudionici tog programa naveli su da nijedna osoba nije provela toliko dugo u zatvoru u SAD-u zbog pravosudne pogreške.

Amerikanca Jasona Bohna sutkinja je proglasila nevinim i oslobodila ga optužbi za zločin kojeg nije počinio, a zbog kojeg je proveo 17 godina u zatvoru te deset godina u disciplinskom centru. Bohnn je osuđen iako se otisci prstiju s mjesta zločina nisu poklapali s njegovim niti s otiscima njegova prijatelja. U jednom je trenutku svjedok opisao zločinca kao muškarca svijetle puti u 20-ima. Bunn je s 14 godina osuđen za drugostupanjsko ubojstvo policajca koji nije bio na dužnosti 1991. godine. Optužen je da je zajedno s tinejdžerom Roseanom Hargraveom prisilio Rolanda Neischera i partnera Roberta Crossona da izađu iz vozila i pucao na njih, a zatim su, prema presudi, ukrali automobil. Neischer je preminuo, dok je Crosson preživio te je bio jedini svjedok. Slučaj je ponovno otvoren 2016. godine nakon što je otkriveno da je glavni detektiv Louis Scarcella, koristio lažnu i obmanjujuću praksu dok je radio u njujorškoj policiji. Na stotine Scarcellinih slučajeva ponovno je otvoreno te su mnoge presude sasvim drugačije. ‘Želim vam zahvaliti jer se 27 godina borim za život’, rekao je Bunn jecajući. Zaplakao je i tužitelj koji je rekao kako su u zatvoru 27 godina držali pogrešnog muškarca. Nakon što je sutkinja pročitala odluku da je slobodan, Bunn je došao do nje, uhvatili su se za ruke, a on je zatim pognuo glavu i zaplakao. Sudnicom se prolomio pljesak. ‘Imali ste tada samo 14 godina. Ovo se nikada nije trebalo dogoditi’, rekla mu je.

Poljski sud ga je nedužnog osudio da je silovao i ubio 15.godišnju djevojčicu. Sa tim se nosio 18 godina u zatvoru. Zahvaljujući novim forenzičkim testovima i pregledu prethodnih dokaza, pokazalo se da Tomasz Komenda nije mogao počiniti zločine za koje je optužen ni u ludilu niti je imao dodirne točke sa žrtvom. Nakon što je 18 godina proveo nedužan u zatvoru, Tomasz Komenda zaplakao od sreće kad ga je sudac pustio na slobodu. Zahvaljujući forenzičkim testovima i pregledu prethodnih dokaza, pokazalo se da Komenda nije mogao počiniti zločine za koje je optužen, a i obitelj pokojne je sumnjala da je on počinitelj. Prema sudskim dokumentima, žrtva je umrla od gubitka krvi i smrzavanja. Policija je u početku pretpostavljala da postoji više počinitelja jer su iza sebe ostavili veliku količinu dokaza, uključujući vuneni šešir s vlasima kose i ugrize na tijelu žrtve.

Sedam godina nakon ubojstva i unatoč tome što je 12 ljudi potvrdilo njegov alibi, policija je uhitila Komenda koji je na kraju priznao zločin. Komenda tvrdi da su ga toliko pretukli i prijetili mu da bi čak priznao da je pucao u Papu. Ministar pravosuđa Zbigniew Ziobro izjavio je da, iako nitko ne može vratiti izgubljene godine, ova oslobađajuća presuda pokazuje da se pogreške pravosuđa ipak mogu ispraviti. Komendin odvjetnik tražit će više od 18 milijuna kuna odštete za Tomasza Komendu zbog 18 godina koje je nepravedno proveo u zatvoru.

KORUMPIRANI TUŽITELJ I DETEKTIV ZA MITO OPTUŽILI NEDUŽNOG ARGENTINCA

Jorge Gonzalez Nieva, koji je uhapšen i zatvoren kao optuženik za ubistvo počinjeno 2006. godine u Argentini, pušten je 14 godina kasnije nakon što je utvrđeno da nije kriv. Vrhovni sud Argentine oslobodio je Jorgea Gonzalesa Nievu, koji je prije 14 godina uhapšen u slučaju pucnjave i ubistva žene, a potom i osuđen na 25 godina zatvora. U sudskoj odluci se navodi kako je očevidac koji je na fotografiji identificirao Nievu kao napadača, kasnije kazao kako ga ne poznaje. Navodi se također, kako nije bilo dokaza koji pokazuju da je Nieva direktno umiješan u ubojstvo, te da postoje izjave svjedoka koji su potvrdili da je Nieva u momentu ubojstvo bio na potpuno drugom mjestu.

U odluci je također, navedeno da je inspektor vodio istragu ciljano usmjerno isključivo na štetu osuđenika a ne u cilju da rasvjetli istinu. Nievin odvjetnik Manuel Garrido rekao je lokalnim medijima da je tužitelj koji je vodio istragu optužen za primanje mita od zatvorenika i pokretao tužbe s lažnih odvjetnicima u 2017. godini.U argentinskom gradu Merlou, 24. 05. 2006. godine, 43-godišnja Analia Bibiana Aguerre ubijena je pucnjem u glavu ispred svoje kuće. Tri osobe su je pratile do njenog doma nakon što je podigla novac iz banke.Nieva je u istom gradu radio kao taksista. Optužen je u slučaju ubistva, a 2010. godine je osuđen na 25 godina zatvora. Prošle godine Nieva je u intervjuu za Amnesty International rekao da je jedan od počinitelja ubistva priznao da on nije počinio ubistvo.

DVOJICA BRAĆE OSUĐENI ZBOG LAŽNE SVJEDOKINJE KOJOJ JE POLICIJA PLAĆALA STANARINU ZA NEKOLIKO LAŽNIH SVJEDOČENJA.

U Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) utvrđeno je da su dvojica braće greškom poslana u zatvor gdje su proveli 24 godine, zbog čega će im biti isplaćena odšteta u vrijednosti od četiri miliona dolara. Odbor za državne poslove u saveznoj državi Maryland jednoglasno je odlučio da se Ericu Simmonsu i Kennethu “JR” McPhersonu do 2025. godine postepeno isplati po 1,9 milijuna dolara.  Braća Simmons i McPherson osuđeni su na doživotni zatvor zbog planiranja ubojstva Anthonyja Woodena u Istočnom Baltimoru 1995. godine. 

Neprofitna organizacija Innocence Project borila se da dvojica braće izađu na slobodu jer su dokazali da su u vrijeme Woodenovog ubojstva bili na sasvim drugom mjestu.  Agencija je tvrdila da je policija usmjerila ženu u regiji da svjedoči protiv braće u zamjenu da joj plate stanarinu. Ranije se tvrdilo da je ista žena prihvatila sličnu ponudu za oružani napad u Zapadnom Baltimoru. Navodi se također da je policija prisilila 13-godišnjeg dječaka da svjedoči protiv Simmonsa i McPhersona, a prema Innocence projektu dječak je kasnije promijenio iskaz. Simmons i McPherson su oslobođeni 2019. godine. 

Eric Simmons rekao je za Washington Post da je izgubio majku dok je bio u zatvoru, zahvalan je na odšteti, ali je podvukao da to ne može vratiti vrijeme koje je proveo iza rešetaka.

 

OPSTRUKCIJE POLICIJE I TUŽITELJA, IZNUDA ISKAZA TE MANIPULACIJA

Pripremio Toni Mayer, foto:  CC