U svom TEDx govoru, Montana von Fliss dijeli praktične savjete za sve koji žele ostaviti dojam samopouzdanja. Čak i onda kada se iznutra ne osjećaju sigurno uvijek ima prostora za odglumiti samopouzdanje. Govoreći iz iskustva javnih nastupa, ističe važnost neverbalne komunikacije. Posebno naglašava ton glasa, intonaciju i držanje tijela.
Zašto način govora mijenja dojam samopouzdanja
Kao snažan primjer navodi dvije kapetanice broda. Jedna se putnicima obraća mirno i odlučno. Druga govori tiho i nesigurno. Poruka je ista, ali dojam potpuno drugačiji.
Fliss time pokazuje da samopouzdanje ne ovisi samo o riječima, već o načinu na koji ih izgovaramo. Ton, tempo i snaga glasa snažno utječu na to kako nas publika doživljava.
Govor tijela kao alat za samopouzdanje
Za jači dojam sigurnosti savjetuje izbjegavanje preglasnog ili preslabog govora. Važne su i stanke. Pravilne pauze daju govoru stabilnost i autoritet.
Posebno ističe držanje tijela. Preporučuje tzv. „superherojsko držanje“ – uspravno, otvoreno i stabilno. Takav položaj tijela šalje signal sigurnosti. Ne samo drugima, već i vlastitom mozgu.
Može li se samopouzdanje „odglumiti“?
Fliss naglašava da nije nužno osjećati istinsko samopouzdanje kako bismo ga pokazali. Ponekad je dovoljno ponašati se kao da ga imamo. S vremenom, osjećaj sigurnosti često dođe sam od sebe.
Vježba kao ključ sigurnog nastupa
Jedan od najvažnijih savjeta odnosi se na vježbu. Snimanje vlastitog nastupa pomaže uočiti greške. Tako postajemo svjesniji govora tijela i glasa.
Preporučuje i intenzivno ponavljanje teksta. Bilo u sebi ili naglas. Cilj je da sadržaj postane automatski. Kada dođe trenutak nastupa, riječi tada dolaze same.
Zašto samopouzdanje nije osjećaj, već vještina
Ova jednostavna pravila čine veliku razliku. Razliku između nesigurnog dojma i nastupa koji zrači samopouzdanjem. Bez obzira na to kako se osoba osjeća iznutra.
B.M. FOTO: unsplash.com
