Nakon holokausta, brojni Židovi su ostali diljem Europe raseljeni. Svjetska cionistička organizacija je vršila pritisak na Britansku samoupravu da omogući preživjelima da se nasele u Izrael. David Ben-Gurion bio je vođa židovske zajednice u Palestini (Yishuv), kasnije prvi premijer Izraela.
Židovi su dobili državu ali preživjele žrtve i razmjere štete po Europi nisu znali
Kako su doznali razmjere štete da je oko 6 milijuna Židova ubijeno, Židovi i cionisti su počeli prijetiti da se hitno omogući svim Židovima “vraćanje u svoju zemlju.” Ako možemo uopće shvatiti da su tek se suočavali sa činjenicom da im je pobijeno brojno djece, staraca, muškaraca i žena, invalida, Židovi su bili puni gnjeva i odlučili su se raditi strašne udare i smicalice Britaniji kao dići u zrak hotel kralj David.
Židovi su nakon saznanja za Holocaust digli u zrak hotel David i britansku upravu. NAKBA se dogodila
Cionisti su tražili odgovore tko je omogućio pokolj nad njihovim narodom I TO FRAPIRAJUĆOM BROJKOM O KOJOJ SE I DANAS PLETU ZAVJERE. Također su dobivali fotografije Hitlera sa brojnim palestinskim muftijama. Cionisti su se potpuno podjelili. Jedni su bili za pomirbeno življenje u Palestini a drugi su htjeli otjerati Britansku samoupravu kao i Palestince.
Nakba prisilno raseljavanje i protjerivanje Palestinaca se događa 1948. godine, kada je proglašena država Izrael i kada je oko 700.000 Palestinaca protjerano
Nakba („katastrofa“) tj. prisilno raseljavanje i protjerivanje Palestinaca se događa 1948. godine, kada je proglašena država Izrael (14. 05 1948.), i kada je oko 700.000 Palestinaca protjerano iz svojih domova u druge islamske države. Židovske migracije (tzv. aliyot) u Palestinu su počele krajem 1800-ih i pojačale se između 1917. i 1948. Nakon Balfourove deklaracije (1917.), Britanija je podržala stvaranje „židovske nacionalne domovine“ u Palestini. Arapsko stanovništvo se tome snažno protivilo, jer su vidjeli prijetnju svojoj većini i zemlji. Između 1920-ih i 1940-ih izbili su brojni sukobi između Arapa i Židova.
Židovi i cionisti su se pozivali na isključivo svoju Biblijsku domovinu
Svjetsko javno mnijenje (posebno u Evropi i SAD-u) imalo je veliko suosjećanje prema Židovima nakon Holokausta i to je stvorilo političku podršku osnivanju Izraela. 1947. Ujedinjeni narodi su predložili plan da se Palestina podijeli na dvije države: Židovsku državu (55% teritorija) i Arapsku državu (45%).
Židovski lideri su prihvatili plan, ali Arapski lideri i Palestinci su ga odbili, jer su smatrali da je nepravedan. Židovi su tada činili oko trećinu stanovništva, ali bi dobili više od pola zemlje. Nakon što je Izrael proglašen, susjedne arapske države su napale. U ratnim sukobima mnogi Palestinci su pobjegli (iz straha, zbog borbi, ili zato što su ih izraelske snage protjerale). Mnogi su mislili da će se vratiti nakon pobjede arapskih vojski ali to se nije dogodilo.
Palestinci su proživjeli nakon Židovskog gnjeva veliku odmazdu protjerivanja. Židovi su ih smatrali krivima. Taj progon se naziva NAKBA.
Njihovi gradovi i sela su kasnije uništeni ili naseljeni novim židovskim imigrantima. Treba imati u vidu da je u tom periodu mnogo Židova vraćenih iz teških trajnih trauma koncentracijskih logora, nisu imali kamo ići (mnoge zemlje nisu htjele primati izbjeglice) i zato su mnogi vidjeli osnivanje Izraela kao pitanje preživljavanja naroda. Židovi i cionisti su se pozivali na isključivo svoju Biblijsku domovinu. Iako je bilo mnogo bogatih Cionista, oni nisu vladali. Moćniji od njih su bili: Britanci, Francuzi, Španjolci, Rusi, Osmanlije i Arapi koji su paralelno vodili pregovore.
Nakba je bilo je etničko čišćenje palestinskih Arapa kroz nasilno raseljavanje i oduzimanje zemlje i imovine, zajedno s uništavanjem društva i potiskivanje kulture, identiteta, političkih prava i nacionalnih aspiracije. Termin se koristi da opiše događaje iz Arapsko-izraelskog rata 1948. u Mandatnoj Palestini, kao i tekući progon i raseljavanje Palestinaca od strane Izraela.
Usljedila je osveta. 850.000 Židova je pod prijetnjama i ubojstvima bilo protjerano iz islamskih zemalja
Tokom Nakbe, otprilike polovina palestinskog pretežno arapskog stanovništva je protjerano iz svojih domova ili natjerano da pobjegne raznim nasilnim sredstvima, isprva od strane cionističkih paravojnih formacija, a nakon uspostavljanja države Izrael, od strane njene vojske. Nekoliko krvoprolića bilo je usmjereno na palestinske Arape, a preko 500 gradova, sela i urbanih četvrti s većinskim arapskim stanovništvom je raseljeno. Izrael je navodno i koristio biološki rat protiv Palestinaca trovanjem seoskih bunara. No Palestinci i islam nisu ostali dužni. Usljedila je osveta. 850.000 Židova je pod prijetnjama i ubojstvima bilo protjerano iz islamskih zemalja: Irak, Tunis, Alžir, Egipat, Jemen, Libanon, Iran, Maroko, Sirija.
Što stvarno znamo o cionizmu i koliko je zapravo moćan 1945?
TE
