Socijalni psiholog dr. Nick Epley kao gost u podcastu neuroznanstvenika Andrew Huberman pričao je o tome kako razgovarati sa strancima i zašto ljudi često pogrešno procjenjuju socijalne situacije.
Huberman ističe da danas ljudi većinu odnosa održavaju i grade preko mobitela. U javnom prostoru često se dopisuju ili razgovaraju preko telefona, što automatski ostavlja dojam rezerviranosti i čini ostvarivanje spontanih interakcija težim. Subjektivni osjećaj kada nekoga tako prekinemo često je da smo nepristojni ili nametljivi, zbog čega ljudi sve više izbjegavaju započinjati razgovore u javnosti. Naglašava da je korisna vještina sposobnost promatranja tema i atmosfere među ljudima kako bismo bolje procijenili kada i na koji način se priključiti razgovoru.
Zašto pogrešno procjenjujemo druge ljude?
Dr. Nick Epley navodi anegdotu iz vlastitog života. Prisjetio se situacije kada je u autobusu ugledao ortodoksnog svećenika koji je djelovao izrazito rezervirano i kao da želi mir. Takav dojam dodatno je pojačavala činjenica da je slušao glazbu na jedno uho.
Epley se tada, kao dio vlastitog treninga za probijanje socijalne anksioznosti, namjerno natjerao da mu se obrati. Njegova očekivanja o mogućoj negativnoj reakciji pokazala su se potpuno pogrešnima. Svećenik je s velikim oduševljenjem nastavio razgovor, a interakcija je završila tako da su nakon izlaska iz autobusa nastavili razgovarati i dio puta prošetali zajedno. Ispostavilo se da je osoba koja je slala zatvorene ili barem ambivalentne neverbalne signale zapravo bila potpuna suprotnost onome što je Epley predviđao.
Problem neverbalnih signala
Epley smatra da ljudi često precjenjuju svoju sposobnost čitanja drugih. Mnogo puta pogrešno tumačimo neverbalne signale zbog manjka informacija ili vlastitih pretpostavki. U drugim slučajevima stvarno stanje jednostavno nije moguće pouzdano procijeniti samo promatranjem.
Upravo zbog toga smatra da je jedini način učenja socijalnih vještina pokušavati ulaziti u razgovore s ljudima. Tek kroz stvarne interakcije dobivamo informacije koje ne možemo prikupiti promatranjem sa strane. Zaključuje da ljudi u prosjeku imaju znatno pozitivnije reakcije nego što ih mi unaprijed predviđamo.
Ljudi prirodno teže socijalizaciji
Huberman smatra da ljudi prirodno teže socijalizaciji i povezivanju s drugima. Kao primjer navodi razdoblje nakon pandemije koronavirusa kada je, nakon dugotrajne izolacije, značajno porastao interes za različite oblike javnih okupljanja. To uključuje festivale, crkvene zajednice, sportske aktivnosti pa čak i saune.
Radi se o prostorima gdje ljudi češće očekuju društvenu interakciju i prijateljski pristup. Upravo zbog takvih očekivanja takva mjesta često predstavljaju pogodnije okruženje za upoznavanje novih ljudi i spontanu socijalizaciju. Prema Nicku Epleyju, najveća prepreka razgovoru sa strancima često nije ponašanje drugih ljudi nego vlastite pretpostavke o tome kako će oni reagirati.
B.M. FOTO: pexels.com
