Zanimljiv slučaj koji nikada nije riješen je policijski očevid i uništenje dokaza o ubojstvu najbogatijeg Ludbrežanina. Policija je podvalila optužbe i iznudila priznanje od njegovog radnika koji se 17 godina po sudu mučio. Antun Bohnec poznat kao “kralj mlijeka” iz Ludbrega, bio je uspješan poduzetnik i vlasnik velike mljekare. Dana 30. 09. 1991. godine, pronađen je mrtav u svom sjedištu mljekare u krvi izudaran do smrti. Dok je došla policija mnogo radnika je kontaminiralo dokaze.
OPTUŽEN JE I PROGONJEN ZA UBOJSTVO NEDUŽAN ČOVJEK. TAKOĐER NEDUŽAN JE OD POLICIJE TOLIKO ZASTRAŠEN DA JE ISTRAŽNOM SUCU PRIZNAO UBOJSTVO ALI DOKAZI SU UKAZALI DA NEMA VEZE SA ZLOČINOM. 4 PUTA JE OSLOBAĐAN, A VRHOVNI SUD JE TEK NAKON ČETVRTOG PRESUDIO DA JE POTPUNO NEVIN. NAŽALOST KOLAK JE UMRO OD STRESA PRIJE SAZNANJA PRESUDE.
Za njegovo ubojstvo optužen je Branko Kolak, bivši zaposlenik mljekare. Iako je policija iznjela da je priznao zločin i neke detalje opisao, njegov odvjetnik je dokazao da je policija iznudila priznanje mučeći ga 48 sati, što je Kolak sam tvrdio kasnije i odvjetnik mu. Ono što je začudilo je da je Kolak morao nakon policije ponoviti i složiti priču priznanja istražnom sucu i državnom odvjetniku a to je da je ubio Antona montiračem. No odvjetnik i sudski vještaci su šokirani iznosili da je Kolak lažno priznao ubojstvo čak i istražnom sucu. Kolak se u postupku branio iznudom iskaza policije. Čime su mu prijetili u policiji da je i sucu lagao? Sudski patolog je oborio da niti vlasi kose ne pripadaju Kolaku niti sati ubojstva a niti predmet koji opisuje. Tijekom 17 godina suđenja na Županijskom sudu u Varaždinu, Kolak je četiri puta bio oslobođen optužbi, a Vrhovni sud je vraćao na početak. Optuženi Kolak je umro. Na kraju opet sudac Igor Pavlić ga oslobađa krivnje a Vrhovni sud potvrđuje slobodu kada je čovjek umro, zaključivši da nema dovoljno dokaza za njegovu krivnju, posebno s obzirom na alibi da je u vrijeme ubojstva bio u Njemačkoj.
Unatoč dugotrajnom pravosudnom procesu, ubojstvo Antuna Bohneca ostaje neriješeno, nedužno progonjeni Kolak umire od stresa i tuge a da nije ni dočekao ćuti sudsku odluku. Također i njegova žena kojoj je bio život uništen umire za njim.
Vrhovi sud ističe na kraju da je Županijski sud detaljno analizirao Kolakov iskaz pred istražnim sucem koji je usporedio s materijalnim dokazima te ispravno zaključio da postoje razlike. Vještak je isključio tvrdnje krivima da je Bohnec bio usmrćen udarcima u glavu montiračem dok je stajao u hodniku, kako je tvrdio Kolak, budući da su tragovi krvi nađeni u kancelariji. Uz to, montirač za koji je Kolak tvrdio da ga je ostavio s alatom, nikada nije pronađen. Nadalje, iako je djelatnik policije i državni odvjetnik naglašavao da zaposlenici nisu ulazili u prostor tijekom očevida, odnosno da ‘radnici nisu imali pristup licu mjesta ni prije ni tijekom očevida’, više je svjedoka navodilo suprotno. Isto tako vještačenjem je utvrđeno da otisak stopala ubojice odgovara veličini između broja 41 do 43, a ne isključivo broju 41 koji ima optuženi, dok pronađena kosa i tragovi s noktiju pokojnika ne odgovaraju Kolakovim uzorcima.
Vrhovni sud RH također naglašava da je ispravno zaključeno da je Kolak u vrijeme ubojstva bio u Njemačkoj, pri čemu je posebnu težinu dao izjavama njemačkog policajca i sudske službenice.
‘Žalbenim navodima nije doveden u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da obrana optuženog Kolaka – koju je iznio prilikom prvog ispitivanja kada je priznao počinjenje kaznenog djela, što je kasnije opovrgnuo – proturječi provedenim dokazima i na temelju njih utvrđenim činjenicama. Budući da niti jedan od drugih provedenih dokaza ne upućuje na optuženika kao počinitelja, a postoje dokazi da je u inkriminirano vrijeme bio u Njemačkoj, nije dokazano da bi počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret’, zaključuje Vrhovni sud. Mediji poput Večernjeg lista i T portala i dalje na stranicama izražavaju neprofesionalno pristrano čuđenje kako i zašto se nije osudilo te tvrde da je ubojica.
Imperij
