Ukoliko sami berete ljekovito bilje, sušenje predstavlja prvi korak u izradi ljekovitih pripravaka. Ukoliko je to moguće, nadzemni dijelovi biljaka (listove, cvjetove) nikad se ne oeru. Ubrano bilje odmah se suši kako ne bi došlo do raspada aktivnih tvari.
Čak i pri pravilnom sušenju, neke biljke uvelike mijenjaju boju, npr. listovi trputca, paprene metvice ili bosiljka često pocrne. Zeleni dijelovi, listovi i neki cvijetovi suše se čitavi. Tek neposredno prije upotrebe ili spravljanja čajne mješavine treba ih usitniti i izrezati.
Kako bismo ih brže osušili, korijenje i podanke razrežemo po duljini na pola centimetra duge komadiće. Prije upotrebe potrebno ih je smrviti. Pritom i plodove štitarke (kim, korijandar, komorač) i drugih biljaka trebamo zdrobiti kako bi se bolje ekstrahirale aktivne tvari.
Bilje treba sušitk što je moguće brže, ali u hladu i na propuhu. Kod umjetnih izvora zagrijavanja temperatura ne bi smjela biti viša od 50 stupnjeva Celzija, a kod biljaka koje sadrže hlapiva ulja temperatura mora biti još niža. Za sušenje su najadekvatniji kućanski aparati za sušenje koji se koriste i za sušenje voća.
Listovi paprene metvice na taj se način suše dva sata, cvjetovi kamilice četiri sata, kriške jabuke osam sati, a korijen bijelog sljeza jedan dan. U stara vremena ljekovito bilje se vješalo na konopac i sušilo iznad peći ili u potkrovlju. U tome slučaju, stabljike bilja treba vezati konopcem i objesiti ih naopako. Ne smije ih se pregusto slagati da zrak može kružiti.
Nadalje, ne bi ih trebalo vezati više od devet. Ukoliko je prostor prašnjav, potrebno ih jezaštititi papirnatom vrećicom bez dna. Biljni dijelovi su suhi kada šušte i krhki su. Osim dobrog početnog biljnog materijala, za kvalitetu biljnih pripravaka najveću važnost imaju brzo sušenje i pažljivo pohranjivanje.
Manje količine potpuno suhih biljaka spremaju se u staklenke s poklopcem. Veće količine najprije se stavljaj u papirnate vrećice, a potom u drvene ili limene posude. Svaka posuda se označi naljepnicom na kojoj su zapisani naziv biljke, datum i mjesto sakupljanja. Po želji se mogu dodati napomene za sljedeću godinu. Neke biljke obnavljaju de svake godine, dok se druge mogu koristiti i više godina. Starije bilje se ne baca, već se koristi za kupelji ili obloge.
Andreaa Jakovčević, foto: Pixabay
